Kiki
Laza Kostić | Santa Maria Della Salute 1.deo Laza Kostić je inspirisan ljubavlju prema Lenki Dunđerski(devojci dvadeset godina mlađoj od njega) i lepoti crkve stvorio ovu veličanstvenu pesmu. Podeliću je sa vama pa se nadam da će se svideti onima koji nisu imali prilike da je do sada pročitaju.Pošto je duga,moraću iz dva dela da je postavim.Uživajte... Oprosti, majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor, na kom se, ustuk svakoj zlosti, blaženoj tebi podiže dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, sto ti zemaljski sagreši stvor: Kajan ti ljubim prečiste skute, Santa Maria della Salute. Zar nije lepše nosit' lepotu, svodova tvojih postati stub, nego grejući svetsku grehotu u pep'o spalit' srce i lub; tonut' o brodu, trunut' u plotu, djavolu jelu a vragu dub? Zar nije lepše vekovat' u te, Santa Maria della Salute? Oprosti, majko, mnogo sam strad'o, mnoge sam grehe pokaj'o ja; sve što je srce snivalo mlado, sve je to jave slomio ma', za čim sam čezn'o, čemu se nad'o, sve je to davno pep'o i pra', na ugod živu pakosti žute, Santa Maria della Salute. Trovalo me je podmuklo, gnjilo, al' ipak necu nikoga klet'; sta god je muke na meni bilo, da nikog za to ne krivi svet: Jer, sto je duši lomilo krilo, te joj u jeku dušilo let, sve je to s ove glave sa lude, Santa Maria della Salute! Tad moja vila preda me granu, lepse je ovaj ne vide vid; iz crnog mraka divna mi svanu, k'o pesma slavlja u zorin svit, svaku mi mahom zaleči ranu, al' tezoj rani nastade brid: Sta cu od milja, od muke ljute, Santa Maria della Salute? Ona me glednu. U dušu svesnu nikad jos takav ne sinu gled; tim bi, što iz tog pogleda kresnu, svih vasiona stopila led, sve mi to nudi za čim god čeznu', jade pa slade, čemer pa med, svu svoju dusu, sve svoje žude, -svu večnost za te, divni trenute!- Santa Maria della Salute.
May 31, 2014 12:30 PM