Haiku u Brazilu
"Žuti luk sija
u zori: ni mjesec ne
može spavati."
Haiku, tradicionalna japanska kratka pjesma od tri stihova stiha, tradicionalna je i u Brazilu, pod nazivom "haikai". Možemo reći da haiku ima dva korijena u ovoj južnoameričkoj zemlji, oboje oba od početka 20. (dvadesetog) stoljeća. Jedan korijen je došao u brodovi putem brodova sa Japancima koji su potražili (ovdje može i "tražili") novi život u dalekom Brazilu. U prvim godinama ni je nije bilo vrijeme za haiku, samo za teški posao težak rad; ali kasnije je situacija je postala bolja, i moguće im je bilo se baviti se umjetnošću u slobodnom vremenu (ili slobodno vrijeme).
Drugi korijen je akademski: brazilskim piscima brazilske pisce je zanimalo zanimala haiku poezija koje koju su otkrili u člancima europskih književnika. Zbog toga imamo mnogi stilovi mnogo (ili dosta) stilova haiku poezije u Brazilu, tradicionalnih (već i na japanskome jeziku!) i onih koji nisu baš tradicionalni. Nešto kasnije, u 50-im i 60-im (pedesetim i šesdesetim šezdesetim), konkretna umjetnost bila je velik utjecaj u brazilskim brazilskom kulturnom životu. Iz razgovora kombinacije (ili kako je Kamenko napisao "suživota") haiku i konkretne umjetnosti došle (bolji je Kamenkov ispravak "proizašle") su vrlo zanimljive pjesme i slike.
Ponekad pokušavam da pišem pisati haiku. Ovo (ili To) mi je kao terapija: moraš pažljivo gledati u okolici okolini (okolinu) i primjetiti sitnice prirode u velikoj svaknodnevnoj svakodnevnoj gužvi. Haiku je jednostavno jednostavan*. Kad na to mislim, već i život postaje jednostavnije jednostavniji, bar za (ili na) trenutak.
Nedavno sam otkrila da i u Hrvatskoj ima (bolje postoji) haiku. Prekrasno mi je ovo: haiku mi je odavno poznato poznata i drago draga, i slušati haiku na hrvatskom mi je kao slučajno susresti prijatelja u nekoj dalekoj zemlji.
* riječ "haiku" je imenica muškoga roda i zato se u rečenici riječ "jednostavan" pojavljuje kao takva. Takva rečenica je gramatički točna, ali čudno zvuči (barem meni). Jer sam navikla da se uz riječ "haiku" podrazumijeva riječ "poezija" koja je ženski rod, a ako se uz "haiku" upotrebljava riječ "poezija", tada je riječ "poezija" "nadređena" (glavna) riječi "haiku" i onda bi bilo: Haiku poezija je jednostavna; Haiku je jednostavna poezija.
Haiku u Brazilu
"Žuti luk sija
u zori: ni mjesec ne
može spavati."
Haiku, tradicionalna japanska kratka pjesma od tri stiha tradicionalna je i u Brazilu, pod nazivom "haikai". Možemo reći da haiku ima dva korijena u ovoj južnoameričkoj zemlji, oba početka 20. (dvadesetog) stoljeća. Jedan korijen je došao na brodovima sa Japancima, koji su potražili novi život u dalekom Brazilu. U prvim godinama nije bilo vrijeme/vremena za haiku,(već) samo za teški rad; ali kasnije je situacija postala bolja, i bilo je moguće baviti se u slobodnom vremenu.
Drugi korijen je akademski: brazilske pisce je zanimala haiku koju (uz haiku ide imenica poezija, koja je ženskoga roda!) su otkrili u člancima europskih književnika. Zbog toga imamo različite stilove haiku u Brazilu, tradicionalni (već i na japanskome jeziku!) i one koji nisu potpuno tradicionalni. Nešto kasnije, u 50-im i 60im (pedesetim i šesdesetim), konkretna (?) umjetnost imala je velik utjecaj u brazilskim kulturnom životu. Iz suživota haiku i konkretne umjetnosti proizašle su vrlo zanimljive pjesme i slike.
Ponekad pokušavam da pišem haiku. Ovo mi je kao terapija: moraš pažljivo gledati u okolici i primjetiti sitnice prirode u velikoj svaknodnevnoj gužvi. Haiku je jednostavno. Kad na to mislim, već i život postaje jednostavnije, bar za trenutak.
Nedavno sam otkrila da i u Hrvatskoj ima/pišu haiku. Prekrasno mi je to: haiku mi je odavno poznata i draga, i slušati haiku na hrvatskom mi je kao da sam slučajno susrela prijatelja u nekoj dalekoj zemlji.
5,7,5 zar ne Ursa ? Samo nastavi pisati. Za bilo kakovo obješnjenje stojim na raspolaganju.
