Szukaj różnych nauczycieli angielski...
Poland flagArmen
Petpračke priče iz Rusije Sinoć sam pogledao ruski film režie Alekseja Balabanova "Žmurki". Taj film ispriča o kriminalnom životu u ruskoj pokrajini u devedesetima dvadesetog veka. Koliko ja znam taj film nikad nije bio pokazan ni u Srbiji, ni u drugim zemljama bivše Jugoslavie zato ne postoji zvanični prevod naslova. U ruskom jeziku "Žmurki" je ime deče igre (ta igra se zove na engleskom "Blind man's buff"), a na kriminalnom slengu "žmurik" znači "ubijeni čovek". Ali ja ne bih prevodio ovaj naslov doslovno. Ja bih rekao da taj film mora da se zove "Ruske petpračke priče". Za mene je očigledno da je Aleksej Balabanov, kao vrlo talentiran i pametan režia, pokušavao da snima rusku vrstu velikog filma Kventina Tarantina "Petpračke priče" (Pulp Fiction). U filmu Tarantina se radi o nekolikih danima iz života dvuh kriminalaca, o događajama koji se sa njima dešavaju. Takođe je uradio i Balabanov. Ali ima u filmu Balabanova dve vrlo važne razlike od filma Tarantina. Prvo: u Tarantina je život lep i elegantan. Lepa kola, lepa muzika, lepi odeli, lepi ljudi. U Balabanova je naprotiv sve ružno: užasna stara kola, ružne sportske pantalone, tamnocrveni neukusni odeli, groteskno ružni ljudi. Mislim da na ovaj način režia želi da nam kaže: "Kakva država i kakvo vreme - takve petpračke priče". I drugo. Ako se dobro sećate u filmu Tarantina su dva protagonista uradili dva različitih izbora. Jules Winnfield (Samuel L Jackson) odlučuje završiti sa kriminalom, a njegov prijatelj Vinsent Vega (Travolta) ostaje na kriminalnom poslu. I kao vidim u filmu budućnost Vinsenta nije dobra: uskoro ga ubijaju. Pa u filmu Balabanova vidim apsolutno drugi moral. Oba glavnih lika filma, glupih kriminalaca iz ruske pokrajine, pojavljuju na kraju filma (za deset godina od događaja koji su nam pokazali) u Moskvi kao člani ruskog parlamenta u uredu sa vidom na Crveni Trg. I ovo je, po mom mišlenju, glavni moral filma: nismo prošli u Rusiji ni pročišćavanje ni oslobođenje od grehova devedesetih godina - jednostavno su isti ljudi promenili uloge i zarađuju sad novac na druge načine. Hvala vam ako ste došli do kraja ovog teksta! Nisam želeo da pišem tako mnogo, ali tako se dogodilo.

Poprawki · 4

2

Petpračke priče iz Rusije

Sinoć sam pogledao ruski film režisera ( u režiji)  Alekseja Balabanova "Žmurki". Taj film  priča o kriminalnom životu u ruskoj pokrajini u devedesetima dvadesetog veka. Koliko ja znam taj film nikad nije bio pokazan ni u Srbiji, ni u drugim zemljama bivše Jugoslavije, zato ne postoji zvanični prevod naslova. U ruskom jeziku "Žmurki" je ime deče igre (ta igra se zove na engleskom "Blind man's buff"), a na kriminalnom slengu "žmurik" znači "ubijeni čovek". Ali ja ne bih prevodio ovaj naslov doslovno. Ja bih rekao da taj film mora da se zove "Ruske petpračke priče".

Za mene je očigledno da je Aleksej Balabanov, kao vrlo talentiran i pametan režiser, pokušavao da snimi rusku verziju  velikog filma Kventina Tarantina "Petpračke priče" (Pulp Fiction). U filmu Tarantina se radi o nekoliko dana iz života dvaju kriminalaca, o događajama koji im se dešavaju. Isto je uradio i Balabanov. Ali u filmu Balabanova postoje dve vrlo bitne razlike od filma Tarantina.

Prvo: u Tarantina je život lep i elegantan. Lepa kola, lepa muzika, lepa odela, lepi ljudi. U Balabanova je naprotiv sve ružno: užasna stara kola, ružne sportske pantalone, tamnocrveni neukusna odela, groteskno ružni ljudi. Mislim da na ovaj način režia /režiser/ želi da nam kaže "Kakva država i kakvo vreme - takve petpračke priče".

I drugo. Ako se dobro sećate u filmu Tarantina su dva protagonista napravila dva različita izbora. Jules Winnfield (Samuel L Jackson) odlučuje završiti sa kriminalom, a   njegov prijatelj Vinsent Vega (Travolta) ostaje na kriminalnom poslu. I kako vidim u filmu budućnost Vinsenta nije dobra: uskoro ga ubijaju. A u filmu Balabanova vidim apsolutno drugi moral. Oba glavna lika filma, glupa kriminalaca iz ruske pokrajine, pojavljuju se  na kraju filma,  deset godina posle događaja koji su nam prikazani u Moskvi. kao članiovi Ruskog parlamenta u uredu sa pogledom na  Crveni Trg. I ovo je, po mom mišlenju, glavna poruka filma: nismo prošli u Rusiji ni pročišćavanje ni oslobođenje od grehova devedesetih godina - jednostavno su isti ljudi promenili uloge i zarađuju sad novac na druge načine.
Hvala vam ako ste došli do kraja ovog teksta! Nisam želeo da pišem tako mnogo, ali tako se dogodilo.

0
Mislim da smo mi, kao deca, tu igru zvali Ćorave bake :) Kao, "igramo se ćorave bake". Možda bi to bio dobar prevod? A moraću i film da pogledam :) Doduše, koliko ja znam, ta igra nije nikakva metafora, kao na Ruskom.

Chcesz robić postępy szybciej?

Dołącz do społeczności uczących się i wypróbuj darmowe ćwiczenia!

Nie przegap okazji, by nauczyć się języka w zaciszu własnego domu. Przejrzyj naszą ofertę doświadczonych korepetytorów i zapisz się na pierwszą lekcję już teraz!

Zacznij naukę już dziś