Obje su rečenice u objema dvojbama jezično i standardološki potpuno točne. Postoji sitna razlika u značenju - konkretno, rečenica "Volim trčanje." može značiti da npr. volite gledati trčanje na televiziji, ali može biti i u značenju prve rečenice ("Volim trčati.") - iskazivanje ljubavi/simpatije/zainteresiranosti prema trčanju (bilo rekreacijskom ili profesionalnom). Dok se "Volim trčati." uvijek odnosi na to da vi trčite, "Volim trčanje." ne mora biti nužno povezano s vašim pokretima tijela. Ne postoji preporuka je li bolje koristiti glagol + prilog ili glagolsku imenicu + prilog, pa s te strane (standardološke) nemate problema. U prvoj je dvojbi značenje obiju rečenica gotovo jednako, a koju ćete rečenicu upotrijebiti ovisi o preferencijama ili stilu. Može se reći da je "učenje" proces pa bi se druga rečenica mogla upotrebljavati u situacijama kad je posrijedi neki dulji obrazovni proces (npr. osnovno ili srednjo školovanje), ali te se finese gotovo i ne raspoznaju u modernom hrvatskom standardnom jeziku. Opet kažem, dobre su obje rečenice. Ja bih upotrijebio prvu rečenicu kad bih govorio o učenju jedne lekcije iz povijesti, ali drugu kad bi riječ bila o svladavanju cijele školske godine. Treba još reći kako se ne treba bojati standardnoga jezika samo zato što se on mora učiti. Ono što izvornom govorniku (komu je hrvatski jezik materinski [a ne *materinji] jezik) zvuči točno, vjerojatno i jest točno. Standard je izveden iz triju narječja pa poznavanjem jednoga od njih ne možete nikako napraviti jezičnu[1], već samo standardološku[2] pogrešku, što nije toliki problem ni tolika sramota. [1] npr. Ivana je lijep djevojka. (Ivana je lijepa djevojka.) [2] npr. Obzirom da je sunčano, igrat ćemo se vani. (S obzirom na to da je sunčano, igrat ćemo se vani.) Nadam se da sam pomogao.